|
Dnevnik.hr Pričanje priča!
POGLAVLJA credits
|
Noćna čarolija!
1. Nova susjeda Tog sunčanog dana šetala sam svojom ulicom. Bio je zaista predivan dan i nisam htjela propustiti niti trenutka te divote. Šetnja mojom ulicom je zaista divna. Sa svih strana vide se kuće. Velike, bijele kuće s crvenim krovom i zelenom travom. Djeca su se igrala pred kućom sa svojim roditeljima, ljubimci su se izležavali na suncu. Zaista čovjek bi pomislio da je ovo kvart bez mana. No, ja nisam tako pomislila. Noću se ovdje dešavaju čudne stvari. Nakon nekog vremena šetanja postalo mi je užasno vruće te sam skinula vestu i stavila je u torbu. Nastavila sam prema kući, kad sam odjednom začula zvuk ispuštanja kutije. Odjeknula je ulicom snažno-gotovo presnažno. Okrenula sam glavu prema desnoj strani i uočila kamion za selidbe. Mora da su to novi susjedi-pomislila sam. Nadam se da nisu uobraženi bogatunčići. U kvartu ih zaista ima previše. Svi si umišljaju da su nekakva vrsta bogova, a zapravo su nitko i ništa. Prešla sam cestu kako bih prišla bliže. Prema meni je potrčala djevojka. Visoka je oko metar i sedamdeset,vitka, duge plave kose i bistrih plavih očiju. Nosila je žutu suknju, bijelu majicu i japanke. Prišla mi je sa smješkom i započela razgovor: "Bok! Ja sam Selena, tvoja nova susjeda. Kako se ti zoveš?" Pružila sam joj ruku i odgovorila: "Bok, ja sam Jona, ali prijatelji me zovu Jo". Bilo mi je neugodno na neki način jer je nisam imala ništa baš pretjerano za pitati. Društvena sam osoba, ali nemam baš puno prijatelja. Ne volim se družiti sa svojim prijateljima baš previše jer se opijaju, a to mi nije u interesu. "Nova sam ovdje i nemam prijatelja, pa sam mislila da bih se mogla s tobom družiti"-rekla mi je sa smješkom na licu. "Naravno da možeš. Dođi k meni popodne da se bolje upoznamo. Živim točno preko puta tebe"-rekla sam joj sa smješkom. Ona se nasmijala i kimnula jedan put. "Selena, dođi! Trebam te malo!"-viknuo je snažan muški glas iz kuće. "Ah, zove me brat. Moram očito odabrat sobu. Pa, vidimo se popodne."-rekla mi je Selena te se okrenula na peti i otišla trkom. Pa, za prvi dojam Selena mi se činila kao dobra osoba. A i bilo bi super imati susjedu za prijateljicu. Ušla sam u kuću i vidjela da nikoga nema. Mama je vjerojatno na poslu, tata također. Nemam brata ni sestru, jedinica u obitelji. Nisam se bunila protiv toga, ali nekad sam razmišljala o tome kako bi bilo lijepo imati starijeg brata. Odložila sam kaput na stolicu i trkom krenula prema svojoj sobi. Moja soba, moja sloboda. Zidovi bijele boje sa duginim bojama prošarani bili su moja zaštita. Bila je jednostavna. Odmah kraj vrata s desne strane nalazio se moj pisači stol na kojem je bio kompjuter. Pored stola nalazila se polica s knjigama i CD-ima. Nasuprot stola, kraj prozora, nalazio se moj dugi, veliki krevet sa plavo-zelenim plahtama. Pri dnu kreveta nalazio se moj veliki ormar s odjećom. Pored ormara bila su bijela vrata koja su vodila u kupaonicu. Pored tih vrata bilo je i ogledalo. Moje divno, veliko ogledalo. Često sam pred ogledalom jer smatram da sam lijepa. Imam dugu crvenkastu kosu koja doseže do stražnjice, uvijek spletena u pletenicu. Visoka sam oko metar i sedamdeset osam i smatram da je mojih šezdesetak kilograma dovoljno za mene. Oči su mi zelene boje, a usne crvene. Odjeća koju nosim je uvijek jednostavna. Nekad šosevi, nekad hlaće i to raznih vedrih boja kao što su žarko zelena, plava, žuta i tako dalje. Također, u mom ormaru ima i polica za moje najdraže tenisice-starke. Moja mama ih jednostavno ne može podnjeti, ali ja ih volim nositi. Uzela sam CD od Kelly Clarkson i stavila ga u radio. S najgornje police dohvatila sam knjigu Mansfield park, smjestila sam se na krevet i počela čitati. Nakon par stranica udubila sam se u knjigu. Toliko sam se udubila da nisam čula niti mobitel kako je zvonio. Tek kad je netko pozvonio na vrata, vratila sam se u stvarnost i sišla u prizemlje. Pogledala sam tko je na vratima. Bila je to Selena. "Hej susjedo! Svratila sam ja do tebe na jedan babinjak"-veselo je rekla Selena. Pozvala sam je da uđe i uputila u moju sobu. Sjela je na moj mekani tepih na podu, a ja sam sjela kraj nje. "Imaš stvarno zanimljivu sobu. Ovo nisam očekivala"-započela je Selena. "Daj da pogodim"-rekla sam-"Očekivala si neku rozu sobu s Barbikama i tim stvarima, zar ne?" "Pa, recimo. Imaš li brata ili sestru?"-upitala me. "Ne, nažalost nemam"-odgovorila sam joj-"Ti imaš brata, zar ne?" "Da, tako je. Imam starijeg brata. Zove se Rick i ima osamnaest godina, samo godinu i pola više od mene"-odgovorila mi je. Nakon par minuta okrenula se prema polici s knjigama. "Imaš zanimljivu kolekciju knjiga. Voliš čitati?" "Pa, nekad volim pročitati knjigu. Ali samo kad imam vremena za to. Inaće sam po ovakvom vremenu stalno vani i rolam se ili vozim bicikl"-odgovorila sam joj. "Znači, imam partnericu i u rolanju isto kao i u slušanju glazbe, kao što vidim po tvojoj kolekciji. Slušaš raznovrsnu muziku"-rekla je i pustila CD koji je bio u radiju. I tako prolazili su sati, a nas dvije smo pričale o svemu. O svojim navikama, ukusima, odjeći, dečkima. Oko šest sati, vratila mi se mama, pa smo ja i Selena sišle k njoj. Upoznala sam ih, a prema osmjehu moje mame shvatila sam da joj se Selena sviđa. Kad je bilo osam sati, Selena je otišla doma. U to doba vratio se i tata, pa smo nas troje večerali kao i svakog dana. Poslje večere mama i tata su otišli u boravak, a ja sam spremila kuhinju i otišla u sobu. Iz ormara sam dohvatila spavaćicu i otišla u kupaonu. Napunila sam kadu vodom i legla u kadu. Voda je bila ugodna i topla s puno mjehurića od šampona. Nakon dvadeset minuta izašla sam iz kade i obukla se u pidžamu. Vratila sam se u sobu i pogledala prema nebu. Nebo je bilo vedro i puno zvijezda. Mjesec se mogao jasno vidjeti. Odjednom pogled mi je privuklo jedan dečko koji je svirao gitaru i pjevao. Otvorila sam prozor i slušala sam njegovu pjesmu. Melodija je bila božanstvena, a glas kao da sam slušala nešto nadnaravno. Ugasila sam svjetlo i zavukla se pod pokrivač na krevetu. Zaspala sam uz melodiju tog dečka. Prvi put da sam zaspala bez snova i bez mora. |
