|
Dnevnik.hr Pričanje priča!
POGLAVLJA credits
|
12. Najdraža...
"U redu je"-govorila sam si-"Sutra će sigurno doći". Svakoga dana, mama bi me pitala jesam li dobro. Uvijek sam joj govorila da jesam. Svi bi me to pitali, a odgovor bi uvijek bio da sam dobro. No, samo jedna osoba mi to još nije rekla. Jedna osoba koja je uvijek bila ovdje u dobrom ili lošem. John. Njega nisam vidjela zadnjih tri dana. Odkada nisam bila u školi nisam ga čula niti vidjela. Ni jedna poruka, poziv. Zabrinula sam se malo. Danas sam se ustala sa misli da ću ga vidjeti. Obukla sam se i oprala zube. Spremila sam si stvari za školu i izašla van. Krenula sam prema kući Ene i Ricka, ali sam se sjetila. Njih nema. Krenula sam pješice do škole i razmišljala sam. Rick, Rick, Rick. Bilo je to jedino ime u mojoj glavi. "Will"-čula sam kako me netko dozvao. Osmjehnula sam se i okrenula. Mislila sam da je to on. "Ideš li samnom?"-pitao me John. Ne, to nije bio on. Kimnula sam glavom i ušla sam u auto. "Nisi mi se javio"-komentirala sam. "Da, nisam bio tu. Bili smo na obiteljskoj večeri"-rekao je. "Rick je otišao"-rekla sam mu. "Kamo?"-pitao me John. "Ne znam, već tjedan dana mi se nije javio"-rekla sam. Opazila sam krajičkom oka da se John osmjehnuo. "To znači da više niste zajedno?"-pitao me u nadi da ću mu pozitivno odgovoriti. "Ne. Još smo skupa"-rekla sam mu. "Neće ti to uspjeti. Daleko od očiju, daleko od srca"-rekao je. Ljutito sam mu odgovorila: "Ja znam da me neće prevariti". "A kako bi ti to molim te znala?"-pitao me. Osmjeh mi je prošao licem. Onaj dan. Ono predivno popodne. Znala sam. On pripada meni i ja pripadam njemu. "Ženska intuicija"-rekla sam i nastavila se smješkati. John me promatrao cijelo vrijeme, ali nisam se obazirala. Gledala sam kroz prozor i smješkala sam se misleći na Ricka. "Evo nas"-rekao je John i parkirao se. Izašla sam iz auta i krenula sam prema školi. John me primio za ruku i povukao me tako da me uspio zagrliti. "Vidimo se pod odmorom"-rekao je i pokušao mi je dat poljubac u obraz. Uspjela sam se 'obraniti' od poljupca i rekla sam mu: "Da, naravno". Izvukla sam se iz njegovog zagrljaja i krenula sam prema školi. Nabacila sam osmjeh i krenula sam prema učionici. Imala sam biologiju prvi sat. Sjela sam na mjesto i izvadila sam knjige. Iz knjige mi je ispao mali komadić papira. Podigla sam ga i pročitala. Pisalo je: 'Popravi ocjene'. Malo sam razmislila i rekla sam sama sebi da bih to zaista mogla napraviti. Zapisivala sam svaki detalj koji je bio spomenut na satu. Nešto me potaknulo da poslušam savijet osobe koja mi je ostavila poruku. Cijeli sat je obično trajao sto godina, ali danas je prošao neobično brzo. Pokupila sam stvari i krenula sam na drugi sat. Logika. Sat koji sam slušala s Rickom. No, njega nema. Sada neću moći vidjeti njegove predivne oči i neću biti dekoncentrirana. Moći ću slušati na satu. No, bez obzira na to što ga nije bilo i dalje sam se smješkala. I kada je profesor pitao za njega, bila sam nasmješena. Tijekom ovog sata sam shvatila da je logika zapravo jako zanimljiva. Nije uopće dosadna kao što sam mislila. Profesor je počeo nešto govoriti, ali ipak je zvono bilo brže. Ustala sam i spremila stvari. Izašla sam van i primjetila sam Johna. Čekao me naslonjen na zid. "Idemo do stola?"-pitao me. "Ok. Ali iskreno, radje bih pod stepenice"-rekla sam. John me poslušao i krenuli smo prema stepenicama. Probijali smo se kroz gomilu ljudi. No, uspjeli smo na kraju doći do stepenica. Sjeli smo ispod njih. "Zašto si ti tako sretna?"-pitao me. "Divan je dan"-rekla sam mu. "Da, zaista"-rekao je i približio mi se. Nastala je tišina. Uživala sam u njoj. Razmišljala sam o životu. Moj život. Smatrala sam da je predivan. Imam sve što sam željela. Prijatelje, dragoga, roditelje... "O čemu razmišljaš?"-pitao me John. Trgnula sam se i pogledala sam ga. "Ni o čemu posebno. A ti?"-rekla sam. "O nama"-rekao je. O nama. On razmišlja o nama. Ali, ja ne želim da on razmišlja o meni, o nama. Ne želim to zaista. Zašto? Zato jer sam shvatila da ga ne volim. Volim ga samo kao prijatelja. Onaj osjećaj koji sam prije osjećala, nije ga bilo. Leptirići? Lažno. Nema više ničega osim prijateljstva. "Zašto o nama?"-pitala sam ga. Pogledao me izbezumljeno. "Kako to misliš? Pa mislim na nas kao o paru"-rekao je. Stavio je ruku na moju, ali sam je brzo izmaknula. John me pogledao začuđenije. "Ovaj, znaš. Moram ići. Vidimo se"-rekla sam mu i brzo sam otišla. Ustala sam i trkom sam otišla na matematiku. Nisam si dopustila da mi misli odlutaju, već sam se usredotočila na zadatke. Sat je otkucavao minute.Vrijeme je sporo prolazilo. No, naposlijetku je zvonilo. Spremila sam stvari i zašla sam van. Tijekom cijelog dana nastojala sam izbjeći Johna. I uspjela sam. Nisam ga uopće vidjela. Krenula sam kući i vidjela sam ga vani, ali nisam bila sigurna je li on opazio mene. Nisam se okretala, već sam nastavila hodati. Stavila sam si naočale i raspustila sam kosu da me on nebi prepoznao kada je išao autom doma. Nije me prepoznao ili se samo pravio da nije. Nastavila sam hodati. Na putu do kući, kupila sam si sladoled i polako ga lizala dok sam išla doma. Sjetila sam se Ene i naše zafrkancije kada je upala na plesu. Osmjehnula sam se. Kada sam došla doma, stvari sam ostavila u sobi i sišla sam u prizemlje. Pogled mi je odvukao ključić. Mali srebrni ključić koji je otvarao poštanski sandučić. Uzela sam ga i krenula sam prema sandučiću. Jesam li dobila pismo ili nisam? Jesam. Sigurno sam ga dobila. Okrenula sam ključić i otvorila sam sandučić. Unutra je bila bijela kuverta. Uzela sam je i pročitala. Bila je naslovljena na mene. Pismo. Dobila sam pismo. Bila sam presretna. Vratila sam se u kuću i otišla sam u sobu. Sjela sam na krevet i otvorila sam pismo. 'Najdraža'- pisalo je. 'Ovdje je sve uredu. Sviđa mi se ovdje. Toplo je i divno. Zelena trava i predivan krajolik. Ovdje smo već par dana, a već su nas prihvatili u školi. Svi su dragi i ljubazni. Ena se jedina nije baš uklopila. Ne znam što joj se događa. Cure se zaista žele sprijateljiti s njom, ali ona sve odbija. Vjerujem a će se uklopiti. A, ja? Ja sam dobro. Sve mi je dobro, osim jednoga. Nema me tko poljubiti za dobro jutro i nema me tko zagrliti. Svakoga dana mislim o tebi i o nama. Isto kao i o našem popodnevu. Bilo mi je predivno. Drugi dan nisam se htio oprostiti s tobom jer nisam htio da budeš tužna. Olakšao si nam u svakom pogledu. Ne brini, siguran sam da ćemo se vratiti. Kako je tamo? Kako su svi? Jesi li dobila moju poruku u knjizi? Nadam se da si pratila moje upute. Imam još jednu vijest koja će te vjerujem obradovati. Kao što znaš, za mjesec dana završava školska godina, pa ćemo se vratiti i onda možemo na jezero. Nadam se da ćeš ti htjeti ići samnom, Enom i našom družinom. Svidjet će ti se tamo. Priroda je divna, a i mjesto je odlično za razmišljanje. Nedostaješ mi, ljubavi moja. Volim te! Zauvijek tvoj, Rick!' Oh, konačno. Pokušala sam se suzdržati, ali ipak mi se jedna suza spustila niz obraz. Oh, Rick. I ti meni nedostaješ. Iz ladice sam izvadila komad papira i uzela sam olovku. Razmišljala sam što bih mu mogla napisati. Kada sam smislila počela sam. 'Najdraži'-kopirala sam njega. 'Ovdje je sve uredu. Danas sam se ustala i otišla sam k vama, a na kraju sam se sjetila da niste ovdje. U školi je uredu, a i dobila sam tvoju poruku. Ovdje je divno i krasno, ali ipak mi nešto nedostaje. A to si ti. Nedostaju mi tvoji dodiri, poljupci i zagrljaji. Bilo mi je teško kada si otišao, ali nakon što mi je tvoj tata rekao da me zaista voliš, laknulo mi je. Mislila sam da si me zaboravio kada nisam dobila pismo sedam dana, ali sam shvatila da treba dosta vremena da pismo dođe do mene. Ovo za Enu me čudi. Ona se uklopila u našu školu super, ali ne znam što je sada. Možda joj Matt nedostaje. Njega nisam vidjela otkako ste otišli. Ne znam gdje je. Molim te nemoj to reći Eni, dotući će je. Puno mi pozdravi Enu i izljubi je u moje ime. Stvarno sam se obradovala kada sam pročitala da se vraćate za mjesec dana. Brojat ću dane i sate do našeg susreta. I rado ću s vama ići na to jezero. Svidjelo mi se kako si ga opisao. Jedva čekam da te vidim i zagrlim i poljubim. S ljubavlju tvoja, Will!' Spremila sam pismo u kuvertu i prepisala sam adresu koja je pisala na drugoj kuverti. Njegovo pismo sam spremila u ladicu, a svoje sam ostavila na stolu. Trebala mi je markica, pa sam si obukla tenisice i otišla sam do kioska po markicu. Kada sam je kupila, vratila sam se doma i naljepila sam je na pismo. Uzela sam pismo i otišla sam ga ubaciti u sandučić. Kada sam se vratila doma, nekoliko puta sam pročitala pismo. Gotovo da sam ga zapamtila. Nisam ni zamjetila da se već spustila noć. Ustala sam se sa stolca i krenula sam u kupaonicu. Želudac mi se oglasio da sam gladna. Sišla sam u prizemlje i napravila sam si sendvič. Kada sam ga pojela, vratila sam se u sobu. Otišla sam u kupaonicu i otuširala sam se. Obukla sam se u pidžamu i legla sam u krevet. Zaspala sam uz muziku. *** Sjedila sam na ljuljački. Pogledala sam oko sebe i vidjela sam samo livadu. Vjetrić je lagano pirkao i nosio mi je dugu kosu. Pogled mi je zapeo za muškarca koji mi je prilazio. Visok i predivan muškarac. Dolazio mi je sve bliže i bliže. Obično sam se bojala svakog muškarca koji mi je prilazio dosada, ali ovaj. Ovaj je bio drugačiji. Imala sam osjećaj kao da ga poznajem. A iskreno, bio mi je poznat. Njegova gusta crna kosa i zelene oči su me podsjećale na nekoga. Dolazio je sve bliže i bliže. Ustala sam s ljuljačke. Na sebi sam imala dugačku haljinu kakvu princeze nose. Muškarac mi se približio još više, tako da sam sada mogla vidjeti što nosi. Nosio je crno odjelo. Bio je predivan. Pogled sam spustila na njegove ruke. U jednoj ruci mu je bila ruža, a u drugoj kutijica. Stao je pred mene. Pružio mi je divnu ružu bijele boje i kleknuo je. "Princezo"-rekao je-"Želiš li se udati za mene?" To je bio on. Osmjeh koji mi se raširio licem je bio preveliki. Gledala sam ga u zelene oči i nisam mogla vjerovati. Tu je. Klečio predamnom i pružio mi je prsten. Predivan srebrni prsten s dijamantom. "Da!"-uzviknula sam-"Želim se udati za tebe". On mi je stavio prsten na ruku i ustao je. "Volim te Will. Ti si moja princeza"-rekao je. Suza mi je pala iz oka, a on ju je prstom odstranio. Zatvorila sam oči i čekala sam da me poljubi. Kada je dotakao svoje usne o moje, ja sam se probudila. |
